Kako povećati prinos silažnog kukuruza

Prinos silažnog kukuruza povećava se utvrđivanjem optimalnog broja biljaka za stvaranje zelenog biljnog sklopa i pravilnim održavanjem tog biljnog sklopa do žetve. Kako bi se to ostvarilo, potreban je dobro uravnotežen program ishrane koji uključuje sva makro - i mikrohraniva.

Grafikon: Utiecaj ishrane na prinos silažnog kukuruza

Na količinu prinosa silažnog kukuruza može da utiče veliki broj faktora, a uzgajivač nad mnogima može da ima kontrolu, u zavisnosti od klimatskih uslova i vrste tla. Precizno uravnotežen program ishrane od ključne je važnosti za ostvarivanje maksimalnog prinosa.

Na prinos silažnog kukuruza utiču ista hraniva kao i kod kukuruza za zrno, ali ta dva tipa razlikuju se u iznošenju hraniva, pa to treba imati na umu prilikom planiranja ishrane tih useva.

Vodič za primenu hraniva

Azot pospešuje rast i povećava prinos

Azot je veoma važan za ostvarivanje visokih prinosa silažnog kukuruza. Pospešuje rast i razvoj, i trebalo bi da stalno bude dostupan biljkama. Važan je za izgradnju i održavanje zelenog biljnog pokrova, maksimiziranje fotosintetske asimilacije i konačno za maksimiziranje prinosa silažnog kukuruza.

Grafikon: Uticaj azota na prinos i proteinski sadržaj silažnog kukuruza

Fosfor poboljšava rast korena i zasnivanje useva

Fosfor je pre svega važan za razvoj korena i dobro zasnivanje useva. Zasnivanje useva zasađenih u hladnom ili vlažnom tlu često je usporeno, a fosfor je često ograničavajući faktor. Slično je i kod suvog tla, u kojem je dostupnost fosfora takođe ograničena.

Grafikon: Uticaj fosfora na prinos silažnog kukuruza

Folijarna primena fosfora najbolji je način za nadoknađivanje nedostatka hraniva u ranoj fazi, a pomoći će i poboljšanom razvoju korenskog sastava za podršku kasnijem rastu.
Istraživanja su pokazala da biljke kukuruza koje rastu u hladnom i/ili kiselom tlu s manjkom fosfora koriste dvostruko više površinski primenjenog fosfora od kontrolnih biljaka u kojima nema nedostatka hraniva; znatno više fosfora je premešteno iz listova, pre svega u koren, čime se maksimalno pojačava rani razvoj korena.

Manjak kalijuma ograničava prinos

Poput azota, i kalijum pojačava razvoj useva, pa je rastućim biljkama potreban u velikim količinama. Primena kalijuma trebalo bi da bude uravnotežena s primenom azota. Dobro odmerena prihrana kalijumom znatno će smanjiti štete od mraza i poleganje. Kalijum je posebno važan za zatvaranje stoma, a nedostatak tog hraniva rezultira gubitkom vode u biljci.

Grafikon: Uticaj kalijuma na prinos silažnog kukuruza

Iznošenje kalijuma kod silažnog kukuruza znatno je veće nego kod kukuruza u zrnu, i taj podatak treba imati na umu pri planiranju potreba za đubrivom za naredne useve.

Nedostatak svakog mikrohraniva utiče na prinos

Manjak bilo kog mikrohraniva može da ograniči razvojne procese i na samom kraju smanji prinos kukuruza.
Mangan i gvožđe povećavaju fotosintetsku aktivnost i održavaju stabilan rast, tako stvarajući uslove za visok nivo prinosa. Kalcijum osigurava čvrstoću biljaka, štiteći stvaranje korena, listova i stabljika. Bor je potreban za razvoj polenskih kanala i stvaranje dobrog zrna. Cink je važan za fotosintetsku aktivnost.

Grafikon: Uticaj mangana na prinos silažnog kukuruza

Mangan direktno utiče na razvoj i rast biljaka. Učestvuje u proizvodnji hlorofila i fotosintezi, i kao katalizator u brojnim procesima rasta unutar biljke, uključujući metabolizam i sintezu proteina.

Grafikon: Uticaj gvožđa na prinos silažnog kukuruza

Nedostatak gvožđa nepripada ozbiljnijim problemima za biljke kukuruza. U slučajevima kad je utvrđen nedostatak, dokazano je da se prinos povećava folijarnom primenom gvožđa, pogotovo u kasnijoj fazi rasta listova i ranoj fazi produžnog rasta stabljika. Gvožđe je, kao sastavni deo enzima i proteina, važno za metabolizam biljaka, a u radovima nitratne reduktaze deluje u redukciji nitrata u amonijak i konačno u aminokiseline.

Grafikon: Uticaj folijarnog bora na prinos silažnog kukuruza

Grafikon: Uticaj cinka na prinos silažnog kukuruza

Ostale poljoprivredne prakse za povećanje prinosa silažnog kukuruza

  • Održavanje optimalne pH vrednosti tla kako bi se osigurala dostupnost hraniva i maksimalan rast. Poželjno je da pH vrednost bude u rasponu od 6 do 7,2 (mereno u vodi). Kukuruz slabo uspeva u tlu niske (<5) pH vrednosti, u kome toksičnost aluminijuma reducira razvoj korena, a toksičnost mangana reducira razvoj biljaka.
  • Primena kreča u svrhu povećavanja pH vrednosti tla, kao i gipsa za poboljšanje strukture tla i zasićenosti kalcijumom, pridoneće će povećanju prinosa. Sumpor iz gipsa veže se sa slobodnim aluminijumom, reducirajući njegovu toksičnost za biljke.
  • Dobra struktura tla od ključne je važnosti za razvoj snažnih korena i dobar rast – kukuruz je posebno osetljiv na zbijanje tla.
  • Razmak između biljaka, gustoća sklopova i plodored s drugim kulturama pridoneće smanjivanju bolesti, kao i pojavama štetočina odnosno korova, pritom konačno donoseći povećanje prinosa kukuruza.
  • Kontrola korova od ključne je važnosti za osiguravanje dobrih uslova za setvu, a kontrolom štetočina i bolesti minimiziraće se šteta na korenima i produktivnoj površini listova. Navodnjavanje se ne praktikuje često, ali dobrim snabdevanjem vodom, posebno u vreme svilanja, vrlo je važna za formiranje zrna.